Ramazanski bajram

Autor Senad | 23 Maj 2020

 

U islamskoj tradiciji Bajram zauzima posebno mjesto, bez obzira da li je riječ o Ramazanskom ili Kurban-bajramu. PoÅ¡tujući njegovu vjersku dimenziju,obilježavanje Bajrama je kroz historiju obogaćeno kulturnim događajimai običajima naroda koji su ga prihvatali i usvajali kao dio vlastitog duhovnog naslijeđa i tradicije.

Bajramske pripreme

Obilježavanje Bajrama na naÅ¡im prostorima ima, također, dugu i živu tradiciju, koja obuhvata i niz lokalnih običaja prilagođenihnačelima islamskoga vjerovanja. Pripreme za obilježavanje Ramazanskog bajrama počinjale bi nakon posljednje mubarek noći, Lejlei-kadra. Kuća i avlija bi se ponovo detaljno očistile, izvrÅ¡ila nabavka namirnica potrebnih za spremanje bajramskih jela, te ukućanima, posebno djeci, pripremili bajramluci u vidu kupovine najčeÅ¡će odjevnih predmeta, prigodnih poklona i sl.Najavljivanje Bajrama počinjalo bi oglaÅ¡avanjem topa koji je protekli mjesec ramazana, zavisno od običaja, dva ili viÅ¡e puta oglaÅ¡avao vrijeme sehura i iftara. Ovaj put bi sa gradske tabije, nakon klanjanja ikindija-namaza posljednji dan ramazana, top s tri pucnja najavio zavrÅ¡etak mjeseca posta i s akÅ¡amskim ezanom nastupanje Å¡evvala, odnosno Ramazanskog bajrama. U osmansko doba kadija, odnosno Å¡erijatski sudbi izdavao posebnu muraselu kojom je regulirano obilježavanje Bajrama. Kao primjer navest ćemo muraselu sarajevskog kadije datiranu 9. zu-l-hidždžeta 1234/29. septembra 1819. godineupućenu dizdaru i zamjeniku glavnog topčije sarajevske tvrđave da sutra, u srijedu, poslije ikindija-namaza ispali tri hica iz baljemez topa (topovi većeg kalibra)radi oglaÅ¡avanja nastupanja Kurban-bajrama i to jedan hitackada nastupi vrijeme bajram-namaza, te 5 iz baljemez i 10 iz Å¡ahi topova (topovi neÅ¡to manjeg kalibra u odnosu na baljemez top) poslije namaza. Dalje se nalaže topdžiji da se tokom cijelog Bajrama poslije sabaha, podne i ikindije ispaljuju po 3 hica iz baljemez i dva iz Å¡ahi topa.Navest ćemo joÅ¡ jednu nedatiranu muraselu Å¡erijatskog suda u Zvorniku upućenu dizdar-agi zvorničke tvrđave kojom mu se naređujeda u srijedu iza ikindija-namazapaljbom iz topovaoglasi nastupanje prvog dana Ramazanskog bajrama. U vremenu od 1243.-1249. (1828.-1833.) godine, samo u Bihaćkom kadiluku za potrebe oglaÅ¡avanja bajramskih svečanosti potroÅ¡eno je 250 oka crnog baruta.

Bajramsko jutro

Nastupanjem Ramazanskog bajrama svi ukućani bi oblačili najljepÅ¡u odjeću koju imaju, po mogćnosti novu, kako bi osjećaj zadovoljstva i draž Bajrama bili Å¡to veći. Međutim, čoha od koje su krojena muÅ¡ka odijela bila je skupa i malo je bilo onih koji su mogli priuÅ¡titi svaki Bajram „taze“ odijelo pribaviti. ČeÅ¡će su muÅ¡karci imali bajramsko odijelo ili „bajramske haljine“ koje su se oblačile samo za vrijeme bajramskih mubarek dana. Odrasli muÅ¡karci odlazili bi s muÅ¡kom djecom u mahalsku džamiju na bajram-namaz. Nakon zavrÅ¡etka namaza nastupilo bi bajramsko čestitanje nerijetko praćeno pucnjima iz lovačkog oružja.„Ko je god oružje imao toga jutra bi ga napunio i tetik mu odapeo“ navodi Hifzija Hasandedić kad govori o bajramskim običajima Seonice kod Konjica. KoriÅ¡teni su posebno pripremljeni meci punjeni samo barutom.

Nakon zavrÅ¡etka bajram-namaza nastupilo bi bajramsko čestitanje. Djeca su roditeljima čestitala Bajram ljubeći ih u desnu ruku, a roditelji uzvraćali ljubljenjem u čelo i davanjem bajramluka, najčeÅ¡će u novcu koje je bilo popraćeno hajir-dovom.Bajram se najčeÅ¡će čestitao izgovaranjem riječi: Bajram mubarek olsun Å¡to je manje obrazovan svijet znao pojednostaviti riječima „Bajrambarećola“ u značenju Neka bajram bude mubarek. Odgovor na ove čestitke je bio Allah razi olsun, odnosno unarodnoj formi Allahraziola (Neka je Allah zadovoljan). Običaj je nalagao da se ispred džamije ide očevoj kući na zijaret i čestitanje, gdje se pripremao i bajramski ručak. Ramazanski bubnjari, koji su tokom proteklog ramazana budili domaćice na sehur, prvi dan Bajrama bi se naÅ¡li u svakoj avliji da naplate svoj ramazanski trud. Obično bi ih pratila kolona djece, a najvrjedniji od njih nosio bi bajrak. Darivanje bubnjara je bilo u novcu, hrani ili nekom odjevnom predmetu. Hifzija Hasandediću naprijed navedenom radu navodi i nekoliko stihova koje bi bubnjari izgovarali kad se nađu ispred kuće u kojoj ima za udaju djevojka:

Ded'te cure pohitite

meni bajrak nakitite

koja meni čevru dala

Bog joj dao pa s' udala

Koja dala i mahramu

Ne nalazim joj mahanu.

Bajramski zijareti

Prvi dan Bajrama bi se obavezno zijaretilaulema, te ugledni i utjecajni ljudi mahale, kasabe ili Å¡ehera.Bilježeći događaje koji su se zbili u godini 1192/1778. godine, među kojima ismrt Hasana efendije, u narodu poznatog kao Žuti Hafiz,BaÅ¡eskija navodi i slijedeće: „Bio je pismen i načitan, a stanovao je u jednoj kući gdje bi ga uz Bajram mnogo svijeta posjetilo. Ljudi su ga poÅ¡tovali. Nekim bolesnicima bi davao vodu, a nekima bi i istihare klanjao za ozdravljenje. Svoje goste častio bi jednim findžanom Å¡erbeta i samalo zulbije (vrsta slatkog jela), pite ili drugog čega Å¡to bi od svijeta na dar primao.“

Bajram, posebno ramazanski, bio je i vrijeme zijareta mezaristana, čiÅ¡ćenja i krečenja niÅ¡ana, te učenja prigodnih kur'anskih sura na mezarima. Ovaj zijaret se u nekim mjestima obavljao uoči Bajrama, a u drugim prvi ili drugi dan Ramazanskog bajrama. Kao nastavak ove tradicije mogli bismo tretirati to Å¡to nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu Islamska zajednica drugi dan Ramazanskog bajrama obilježava kao Dan Å¡ehidakada se posebno obilaze Å¡ehitluci u kojima su pokapani Å¡ehidi pali u odbrani Bosne i Hercegovine.

Drugi i treći dan Bajrama je bio rezerviran za obilazak komÅ¡iluka radi čestitanja Bajrama. Prvo bi u bajramski obilazak krenuo domaćin koji stanuje uvrhu mahale posjećujući prvog komÅ¡iju. Nakon čestitanja i čaÅ¡ćenja obojica bi skupa iÅ¡li kod slijedećeg komÅ¡ije i takosve do posljednje kuće u mahali čime bi se i broj „bajramdžija“ povećavao poÅ¡to bi im se svaki put pridruživao onaj komÅ¡ija kojeg su posljednjeg zijaretili. Uovom zijaretu nisu se ostavljali ni bolesni ni siromaÅ¡ni stanovnici mahale. Domaćin bi bajramdžije častio onim Å¡to ima, najčeÅ¡će kahvom i kakvim slatkom koje je domaćica pripremila ranije.Na kraju mahale, kada zavrÅ¡e sa zijaretom svake kuće, komÅ¡ije bi se razilazile i vraćale svako svojoj kući.

Tek četvrti dan Bajrama žene bi počinjale sa svojim zijaretima, pa se ovaj dan u narodu zbog toga zove „ženski Bajram“.

Pojedina mjesta u Bosni i Hercegovini imala su specifične običaje u vezi s obilježavanjem bajramskih mubarek dana. Enver Mulahalilović navodi da je u okolini Trebinja i u Puračiću klanjanje bajram-namaza u džamiji zavrÅ¡avano posebnom ilahijom od 5 bejtova na arapskom jeziku, koja se pripisuje Harun er-ReÅ¡idovom bratu Behlulu, a koja u prijevodu glasi:

„Nije Bajram onome ko oblači nove i gizdave haljine,

Bajram je samo onome ko je siguran od prijetnje (Allahove).

Nije Bajram onome ko se nakadi na mirišljivo drvo,

Bajram je samo onome ko se pokaje i ne vraća se viÅ¡e na grijeh.

Nije Bajram onome ko se gizda i kiti ovozemaljskim nakitima,

Bajram je samo onome ko se bogobojaznoÅ¡ću opskrbi i osigura.

Nije Bajram onome ko punokrvne atove jaše

Bajram je samo onome ko se prođe i napusti poroke i grijehe.

Nije Bajram onome ko stere skupocjene tepihe,

Bajram je samo onome ko sretno prebrodi svoj put životni.“

Vrijeme bajramskih dana često je bilo ispunjeno i bogatim sadržajima u javnom prostoru BoÅ¡njaka. Okupljanje naroda u džamijama, musallama i drugim mjestima nerijetko je koriÅ¡teno za informiranje stanovnika jednog kraja, pokrajine ili regije o bitnim druÅ¡tvenim, pa nerijetko i političkim pitanjima. Vijeće bosanskih prvaka i uglednika (ajana), kojim je predsjedavao bosanski vezir sa Å¡efom finansija, tradicionalno se sastajalo treći dan Ramazanskog bajrama punih 100 godina. Novine i časopisi (Islamski svijet, Islamski glas, Đulistan, NaÅ¡a domovina, NaÅ¡a budućnost, Narodna pravda) redovno su Å¡tampali bajramske priloge. Imareti su za vrijeme bajramskih mubarek dana, prema odredbama vakufnama, spremali posebnu hranu kako bi se i na taj način ovim danima dao poseban značaj. Bajram je ostavio traga i u svim žanrovima književnog stvaralaÅ¡tva BoÅ¡njaka.

Muslimanska društva (Rahmet, Ittihad i dr.) redovno su organizirala bajramske zabave, koncerte, predavanja i druge kulturne i humanitarne manifestacije.

DanaÅ¡nja bajramska okupljanja, sijela i zabave, nerijetko, sadržajem i koncepcijom (upotreba alkohola, neprimjerene muzike i sl.) ne odražavaju istinski bajramski duh koji je stoljećimanjegovan na naÅ¡im prostorima. Obilježavanje Bajrama izvan jasne i precizne islamske i boÅ¡njačke tradicije predstavlja vid destrukcije ili autodestrukcije. To nije problem samo naÅ¡ega vremena. U prvoj polovini XIX stoljeća mostarski kadija je imao potrebu uputiti mostarskom serdaru muraselu kojom mu nalaže da za vrijeme bajramskih mubarek dana sve krčme u gradu i njegovoj bližoj okolini trebaju biti zatvorene, te da će se strogo kazniti svaki krčmar koji u te dane bude točio alkoholna pića kao i svako lice koje se nađe na javnom mjestu u pijanom stanju. Telalu je dato u obavezu da tekst ove murasele objavi u čarÅ¡iji i na drugim mjestima gdje se ljudi skupljaju.

Ovakve pojave su ostavljale gorak okus u, inače, veoma svečarskoj i dostojanstvenoj atmosferi dočeka i obilježavanja Ramazanskog bajrama u tradiciji naÅ¡ih krajeva. Nakon svakog Bajrama dugo bi se prepričavali bajramski događaji, a žal za njihovim prolaskom najbolje je iskazan poslovicom: „Top puče, Bajram prođe.“

Komentari (0)

Prikaži/Sakrij komentare

Napišite komentar

Prikaži/Sakrij formu za unos

Morate biti prijavljeni da biste mogli poslati komentar. Molimo, registrujte se ukoliko nemate već otvoren korisnički nalog.