Odgoj djece u Islamu

Autor Senad | 10 Septembar 2020

Ima li ljepÅ¡eg i otmjenijeg muslimana kada se sa ozbiljnoÅ¡ću kojoj teži, u njemu nađu joÅ¡ i živahnost duha, dosjetljivost u govoru, logička oÅ¡troumnost i nesebična mudrost!?

Ima li boljeg i časnijeg čovjeka kada srca osvaja privlačnoÅ¡ću govora i duÅ¡e svoje gali nježnim osjećanjima i plemenitim Å¡alama!? A to je zato Å¡to Islam svojim uzviÅ¡enim načelima naređuje muslimanima da budu prisni, nasmijani, vedri i karakterni, plemenitih osobina, hvalevrijednih djela i druželjubivi. Tako kada se nađu u druÅ¡tvu sa drugima ili sa njima se sastaju, oni bivaju poželjni, privlačni i oko sebe druge okupljaju, Å¡to i jeste cilj kojemu teži Islam u odgajanju pojedinca, formiranju zajednica i upućivanja ljudi Pravim putem.

Međutim, da li se musliman može veseliti, zabavljati i Å¡aliti koliko želi i kada on hoće, ili postoje norme i pravila i za ovaj vid ponaÅ¡anja čovjeka?

Naravno da postoje i ona su slijedeća:

Ne često i ne pretjerano se Å¡aliti

Česta Å¡ala, pretjerivanje u iskazivanju radosti i veselja odvraćaju muslimana od njegove osnovne zadaće radi koje je stvoren; klanjanja Allahu, uspostavljanja Allahova zakona na Zemlji i formiranja uzoritog druÅ¡tva. Drugovi Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji su odgajani u vjerovjesničkoj Å¡koli, Å¡alili su se među sobom, međutim, kada je trebalo biti ozbiljan, oni su bili pravi ljudi. Buhari u svome djelu El-Edebu-l-mufred navodi: „Drugovi Allahova Poslanika, s.a.v.s., su se gađali lubenicama, ali su u stvarnome životu bili pravi muÅ¡karci.“

Učestalo Å¡aljenje umrtvljuje srce, izaziva neprijateljstvo i ohrabruje mlađe protiv starijih. Omer, r.a., je rekao: „Ko se pretjerano smije ruÅ¡i mu se dostojanstvo, a ko se Å¡ali biva omalovažavan.“

Drugoga Å¡alom ne vrijeđati i niÅ¡ta mu loÅ¡e ne činiti

Å ala je u porodici, među rodbinom, braćom i prijateljima preporučljiva ukoliko nikoga ne vrijeđa, omalovažava ili žalosti.

Sada ćemo navesti nekoliko primjera i uputa Allahova Poslanika, s.a.v.s., u kojima svojim drugovima zabranjuje Å¡alu koja u sebi ima iÅ¡ta loÅ¡eg:

Ebu Davud i Tirmizi prenose od Abdullaha b. Sa'iba koji prenosi od svoga oca a on od njegova djeda, da je čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako veli: „Neka niko od vas ne uzima od svog brata nikakvu stvar ni u igri ni u zbilji. A ako uzme i Å¡tap neka mu to odmah vrati.“

Ebu Davud prenosi od Abdurrahmana b. Ebi Lejle koji kazuje: „Pričali su nam drugovi Muhammeda, s.a.v.s., da su putovali sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., i jedan od njih je bio zaspao a nekoliko njih su ga užetom svezali pa se čovjek prepao. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je tada rekao: ‘Muslimanu nije dozvoljeno da prepada muslimana.'“

Na dan bitke na Hendeku Zejd b. Sabit, r.a., bijaÅ¡e prenosio zemlju sa ostalim muslimanima i u tome je malo zakunjao pa mu se privukao ‘Amare b. Hazim i uzeo mu oružje da on ne bi osjetio. Međutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu je to zabranio.

A Å¡ta je sa onim ko se Å¡aleći ruga, drugoga ogovara, mržnju izaziva, vjerske svetosti obeÅ¡čaÅ¡ćuje? Takav je grijeÅ¡nik i haram čini, znao to ili ne znao.

Izbjegavanje klevete i laži

Mnogi koji predsjedavaju raznim sjednicama i zasjedanjima izvode Å¡ale pričajući izmiÅ¡ljene, smijeÅ¡ne i uzbudljive priče da bi izazvali smijeh kod prisutnih, oraspoložili ih i razveselili. Ove su izmiÅ¡ljene priče, bez ikakve sumnje, laž i kleveta, i Islam ih zabranjuje. Poslanik, s.a.v.s., prijeti onima koji to čine. Ebu Davud, Tirmizi, Nesa'i i Bejheki prenose od Buhza b. Hakima koji prenosi od svoga oca a ovaj od njegova djeda koji kazuje da je sluÅ¡ao Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako veli: „TeÅ¡ko onima koji priče izmiÅ¡ljaju da njima svijet nasmijavaju. TeÅ¡ko njima, teÅ¡ko njima.“

Među raÅ¡irenim novotarijama u naÅ¡oj zemlji je i veoma rasprostranjena i uobičajena novotarija, među narodom poznata kao aprilska ‘lažâ€™. Ovo je odvratna, omražena i pokuđena novotarija, preuzeta sa Zapada i ne pripada naÅ¡emu islamskom moralu, naÅ¡oj uzoritoj tradiciji i bez sumnje je haram, očita kleveta i ružna Å¡ala.

S obzirom da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svemu bio uzor čestitosti, s toga ćemo navesti nekoliko primjera njegovih Å¡ala, da bismo znali kako se on Å¡alio govoreći samo istinu.

Tirmizi prenosi od Enesa, r.a., da je jednom jedan čovjek iz pustinje po imenu Zahir donio Vjerovjesniku, s.a.v.s., poklon iz pustinje. I Vjerovjesnik, s.a.v.s., je njega spremio (za puta) kada je želio da krene u pustinju. Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu je tada rekao: „Zahir je naÅ¡ nomad a mi njegovi građani.“ Zahir je bio omalehan čovjek i Vjerovjesnik ga bijaÅ¡e volio. Vjerovjesnik, s.a.v.s., mu je jednom prilikom priÅ¡ao dok je on prodavao svoju robu i zagrio ga iza leđa tako da ga Zahir nije vidio, pa je upitao: „Ko je? Pusti me.“ Kada se okrenuo i vidio da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije želio da odvaja svoja leđa od Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., grudi. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je tada upitao: „Hoće li neko kupiti ovoga roba?“ On mu je na to odgovorio: „Allahov Poslaniče, ja sam ti bezvrijedan.“ Vjerovjesnik, s.a.v.s., je tada rekao: „Kod Allaha nisi bezvrijedan.“ – ili prema drugoj predaji – „Ti si kod Allaha skupocjen.“

Tirmizi i Ahmed prenose od Enesa, r.a., da je jednom neki čovjek doÅ¡ao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., da traži od njega jahaću životinju. Vjerovjesnik, s.a.v.s., mu reče: „Dat ću ti da jaÅ¡eÅ¡ mladunče deve.“ Čovjek mu tada reče: „Allahov Poslaniče, Å¡ta da radim sa mladunčetom deve?“ On mu na to odgovori: „Pa, da li deva rađa neÅ¡to drugo nego deve?“

Ibn Bekkar prenosi od Zejda b. Eslema da je žena koja se zvala Ummu Ejmen el-HabeÅ¡ijje jednom doÅ¡la kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i rekla mu: „Moj te muž poziva.“ On je upitao: „Ko je on? Je li to onaj Å¡to ima bjelilo na očima?“ Ona ga upita: „Kakvo bjelilo na očima?“ On joj je odgovorio: „Da, da bjelilo na očima.“ Ona je tada rekla: „Ne, tako mi Allaha.“ On joj je tada rekao: „Svaki čovjek ima bjelilo na očima.“ Vjerovjesnik, s.a.v.s., je mislio na bjelilo oko rožnjače.

Odgajateljima, dakle, ne preostaje niÅ¡ta drugo do da se drže upute Allahova Poslanika, s.a.v.s., u pogledu načina ponaÅ¡anja kada je upitanju Å¡ala i da tome pouče svoju djecu, da bi se na to i ona navikla u svome druÅ¡tvenom životu i odnosima sa drugima oko sebe.

(Nastavit će se)

Izvor: Odgoj djece u islamu

Autor: Abdullah Nasih Ulvan

Za Akos.ba pripremila: Fahreta Vreva

Komentari (0)

Prikaži/Sakrij komentare

Napišite komentar

Prikaži/Sakrij formu za unos

Morate biti prijavljeni da biste mogli poslati komentar. Molimo, registrujte se ukoliko nemate već otvoren korisnički nalog.