Milost Poslanika a.s. prema griješnicima

Autor Senad | 28 Septembar 2020

Milost kod Muhameda, a.s., djeluje u jasnom pozitivnom pravcu. Veliko srce Muhammeda, a.s., prati sve razloge koji milost čine objektivnom činjenicom koja obasipa svakog čovjeka.

U svjetlu ovog stava treba razumjeti sve upute i preporuke kojima nas Poslanik poziva na pokornost i činjenje dobrih djela, jer on svojim preporukama i uputama neće da nam gospodari i diriguje.

Njegova milost prema Ijudima ogleda se u želji da od njih odstrani grijehe i da ih skloni sa vjetrometine bilo hladnih bilo užarenih vjetrova.

Kad Poslanik poziva dobru i kad podstiče da se dobro čini radi to iz milosti. A kad zabranjuje zlo i kad upozorava da se ono ostavi, opet se rukovodi miloÅ¡ću. Milost prema čovječanstvu je to Å¡to pojačava brigu Muhammeda, a.s., za naÅ¡im dobrom i naÅ¡om sudbinom. I to je ono Å¡to ga nadahnjuje da naređuje dobro, a zabranjuje zlo.

Stoga on strahuje za Ijude zbog njihovih grijeha koje on vidi kao velike opasnosti Å¡to prijete njihovim životima. Zato, u tom smislu, kaže:”Vjernik gleda na svoje grijehe kao da sjedi ispod brda plaÅ¡eći se da ne padne na njega…”

Muhammed, a.s., pored toga što je poslanik odgovoran za svoju misiju, prema griješnicima ne zauzima stav oholog diktatora, vec stav blagog i milostivog prijatelja.

Njemu teÅ¡ko padaju ljudske nevolje i on jedva čeka da ih spasi nevolja i da ih izvede na pravi put. On ovaj svoj stav izražava ovim velikim riječima:
»Ja i vi smo slični čovjeku koji je nalozio vatru u koju počeÅ¡e padati skakavci i leptirovi, a on ih uze tjerati od vatre. I ja vas čuvam od vatre, a vi mi izmičete iz ruku!”

Upravo je ovo stav Muhammeda, a.s., prema onima koje njihovi prohtjevi vode grijehu. On nije tiranin, ni silnik. On je čovjek koji pred njih izlazi sa svojom ljudskoÅ¡ću i svojom razboritoÅ¡ću, on ih odvraća od grijeha kao Å¡to onaj tjera leptirove od vatre … Kako mu je samo duÅ¡a puna vedrine kad kaže: “A vi mi izmičete iz ruku!”

Poslanik čitavu stvar predaje Allahovoj milosti, a ne Ijudskim djelima bez obzira koliko ona bila pozitivna, jer naÅ¡a pozitivna djela, bez obzira na svoju količinu, ne bi mogla pokriti nijednu veliku Allahovu blagodat.

U tom smislu Alejhiselam kaže: “Približite se i ispunite svoje obaveze… Znajte da se niko neće spasiti svojim djelima.” UpitaÅ¡e: “Čak ni ti Božiji Poslaniče?” Odgovori: “Čak ni ja ako me Allah ne obaspe svojom miloÅ¡ću.”

Ovo je Muhammed, a.s. On se ne ponaÅ¡a oholo zbog svog ibadeta i svoje pokornosti, jer zna da su sve blagodati od Allaha i zna ako je na pravom putu da je to ostvario zahvaljujući Allahovoj milosti. Ovo iziskuje da Poslanik tačno zna svoje mjesto u odnosu na one kojima sreća nije naklonjena u pogledu upute. On se prema njima ne odnosi oholo niti ih omalovažava, već se moli i brine za njih i u njima traži dobre strane, bez obzira koliko bile neznatne, da ih istakne i da im na taj način vrati samopouzdanje.

Jednog dana Poslaniku dovedeÅ¡e čovjeka koji se napio alkohola. Kad ga ugledaÅ¡e, njegovi drugovi povikaÅ¡e: “Allah ga prokleo, često ga dovode pijanog.” A Poslanik će na to: “Ne proklinjite ga, jer on voli Allaha i Njegova Poslanika.”

Koliko je Muhammed svijetla ličnost!

On ne ruÅ¡i sudbine ljudi zbog slabosti koje su prisutne u njima, već gleda njihove dobre strane i to hvali.

I evo on, pored toga Å¡to je Poslanik i nosilac vjerskog učenja koje zabranjuje alkohol i koje ga drži velikim grijehom, hvali vrlinu koju posjeduje čovjek koji pije alkohol, a to je vrlina ljubavi!

“Ne proklinjite ga, jer on voli Allaha i Njegova Poslanika.” Muhammed, a.s., koji insistira na ljubavi prema dobru i njegovom praktikovanju i na mržnji prema poroku i njegovom napuÅ¡tanju, čini sve ovo, kao Å¡to smo rekli, iz svoje milosti prema pojedincu i zajednici.

Prema pojedincu zato da ga zlo koje počini ne odvede u duhovno siromaÅ¡tvo koje može naruÅ¡iti čistoću njegova života.

Prema druÅ¡tvu zato jer ono ako ne poÅ¡tuje propisane odredbe i ako njegovi članovi međusobno ne preporučuju vrlinu i dobrotu zapada u zlo koje ga može razoriti.

Kad su mu god dolazili grijeÅ¡nici priznajući svoje grijehe, on je pokuÅ¡avao da ih ubijedi da odustanu od svog priznanja kako ne bi bio prinuđen da nad njima izvrÅ¡ava kaznu koju je Allah odredio, prepuÅ¡tajući njihov slučaj Å¡irokoj Allahovoj milosti!

On se drži daleko od onih koji očajavaju zbog Ijudsklh grijeha i koji ne polažu nadu u njihovo bolje sutra.

To je Muhammed, a.s., i to je dovoljno…

Komentari (0)

Prikaži/Sakrij komentare

Napišite komentar

Prikaži/Sakrij formu za unos

Morate biti prijavljeni da biste mogli poslati komentar. Molimo, registrujte se ukoliko nemate već otvoren korisnički nalog.