Kur'an

Autor Senad | 17 Decembar 2020

Razgovaram s prijateljem o tome kako se čovjek navikne na neke izraze i pojmove ljepote kada sluÅ¡a o njima od malih nogu, upotrebljava ih i ponavlja. Pojmove tipa: Allahov govor, Kur’an, melek Džibril, Objava,… i sl.

Međutim, istina je da su to pojmovi jakog i važnog značenja, čak i kad naÅ¡e srce ne reaguje, jer se uho naviklo. Zato, uključimo sva svoja čula kada sluÅ¡amo i gledamo, pa ćemo uvijek nanovo imati spoznaje, u skladu sa prisutnoÅ¡ću i budnoÅ¡ću.

Zamolimo Allaha da nam ovi pojmovi nikada ne budu obični, nikada ne budu navika i govor bez prisutnosti s razmiÅ¡ljanjem o značenjima njihovim!

Zamislimo sada Poslanika, s.a.v.s., kojem dolazi Objava, ajeti od Allaha, Gospodara svih svjetova, SavrÅ¡ene riječi, potpune sadržine, koje su vodstvo svakom onome ko želi ispravno postupati i uspjeÅ¡no kroz ovaj život hoditi. Zamislimo sebe da smo ispred njega i da sluÅ¡amo te Nove Riječi, tek objavljene! Govori ih nama, jer su za nas poslane! Zamislimo se da ih pokuÅ¡avamo ponoviti, kako bismo ih dobro upamtili i nikada zaboraviili, jer u njima je sve Å¡to nam sada treba!

I pogledajmo se (u toj vizualizaciji) u tom trenutku dobro! Da li s lahkoćom uvijamo jezike izgovarajući taj veličanstveni govor… ili ipak osjećamo tremu, strahopoÅ¡tovanje, tako veliku ljubav pred kojom zamuckujemo, ne osjećajući se dostojnim toga???
Ako ti već nisu krenule suze – sad ih pusti – ili zamisli ovo navedeno ponovo i ponovo… jer suze su abdest duÅ¡e.

Zamislimo sada Džibrila, a.s., koji ima 6 000 krila. Ogromnog meleka. Koji kada se spuÅ¡ta ka zemlji prekrije sav horizont svojom veličinom. Zamisli da ga vidiÅ¡ kako nam se ka zemlji približava samo iz jednog razloga – da nam dostavi Radosnu vijest. JoÅ¡ jedan ajet. JoÅ¡ jedan savrÅ¡eni savjet. JoÅ¡ jedan lijek za svaku bolest. JoÅ¡ jednu veliku da uzrokuje radost. Zamisli to! VidiÅ¡ ga. Dolazi da nam kaže Å¡ta nam Allah poručuje. I ti znaÅ¡ da baÅ¡ taj ajet koji dolazi baÅ¡ sada tvojoj duÅ¡i treba. I tvome srcu. I tvome tijelu.

VidiÅ¡ Džibrila, osjećaÅ¡ uzbuđenje, radost, nadu, ljubav, čežnju za Novom riječju od Voljenog, sva se naprežeÅ¡ da se koncentriÅ¡eÅ¡ kako bi je zapamtila čim je čujeÅ¡, pa da je ponavljaÅ¡ sve dok ti se ne usadi u cijelo tvoje biće, ali … zar da smo mi toga dostojni?! Zar ćemo mi to dobiti? Zar ćemo mi te riječi izgovoriti i upamtiti???

Zamislimo sada da smo pred Allahom, Gospodarom svih svjetova. Tvorcem naÅ¡im. Zbriniteljem naÅ¡im. Zamislimo da smo pred Njim koncentrisani svim svojim čulima da čujemo jednu riječ od Njega. Da nam se On obrati. On, Gospodar, a mi robovi, stvorenja Njegova. Zamisli sada sebe samu pred Njim. On hoće neÅ¡to da ti kaže. A duÅ¡a je vecž sretna, srce izgubljeno zbog blizine. Ne znaÅ¡ viÅ¡e ni da li čujeÅ¡ zato Å¡to imaÅ¡ uÅ¡i i da li vidiÅ¡ zato Å¡to imaÅ¡ oči… ili da li uopÅ¡te ti postojiÅ¡. A osjećaÅ¡ se počaÅ¡ćeno. Itekako! ŽeliÅ¡ da zapamtiÅ¡ taj trenutak. ŽeliÅ¡ od Njega čuti neÅ¡to posebno za tebe.

Ustvari, želiÅ¡ čuti sve Å¡to On ima da ti kaže i želiÅ¡ baÅ¡ svaku riječ urezati u srce, u biće, u memoriju – želiÅ¡ biti hafiza

Komentari (0)

Prikaži/Sakrij komentare

Napišite komentar

Prikaži/Sakrij formu za unos

Morate biti prijavljeni da biste mogli poslati komentar. Molimo, registrujte se ukoliko nemate već otvoren korisnički nalog.