Dova spas od očaja

Autor Senad | 29 Januar 2021

crnikamen

Å ejtan me nagovarao pa sam tu i tamo pogledao njen profil na kojem sam vidio da se odala uživanju na dunjaluku. Malo sam bio shrvan. U tom kratkom vremenu ona je počela vezu sa drugim i to druge vjere i kad sam vidio slike i da razmjenjuju riječi ljubavi, to me, tako mi Allaha, slomilo. Ne znam da sam ikada u životu osjetio takvu bolâ¦

Izvor:n-um.com

U naÅ¡im životima smjenjuju se stanja tuge, očaja i stanja radosti i sreće. Ponekad jednostavno prelazimo preko takvih situacija, ne razmiÅ¡ljajući o njima, sve do jednog danaâ¦ Tako sam i ja jednog dana doživio prelazak iz stanja očaja u stanje sreće. Čitao sam na vaÅ¡em portalu ili na nekom drugom o dovi i o tome kako ljudi piÅ¡u da im je dova pomogla i poželio sam da se i meni to desi i tada sam se posvetio dovi.

Dvije su situacije u mom životu za koje sam sasvim siguran da mi je dova usliÅ¡ana, hvala Allahu. Prva od tih situacija jeste kad sam se vratio vjeri i želio sam da se oženim, da nisam u haram vezi, ali poÅ¡to moji roditelji ne prakticiraju islam, doÅ¡lo je do velikih problema kada nisam želio svatove sa muzikom i sa alkoholom. Oni su kategorično odbijali moje zahtjeve, tačnije muziku su mogli i izostaviti, ali da nema alkohola, preko toga jednostavno nisu mogli preći, jer skoro sva moja familija i komÅ¡iluk redovno ga konzumiraju. PoÅ¡to živim sa roditeljima, danima i danima molio sam ih da ne piju alkohol tog dana, ali bez velikog uspjeha. Bio sam shrvan.

Svaki put kada bih poveo razgovor o tome, preÅ¡ao bi u svađu. Situacija je eskalirala do te mjere da sam rekao da ne želim da im iko dođe na svadbu. I tako nekako je i bilo, nisam nikoga zvao i rekao sam svim komÅ¡ijama ko hoće piti, ne mora doći, ali su me ljudi ismijali poÅ¡to oni dolaze u kuću moga oca, a ne u moju kuću. Svaki put bi me moja familija napala i dolazilo bi do svađa, da nisam znao Å¡ta bih viÅ¡e: plakao sam i dovio pa mi je jednom prilikom naÅ¡ glavni imam rekao da mi preostaje da samo padnem na sedždu i iskreno molim svoga Gospodara!

I, vjerujte mi, faktički je bilo nemoguće da se to desi jer u kući moga babe nema dana a da nema alkohola, mora biti gajba, a rakija obavezno svako jutro, vino sa familijom kada se skupe, piva i tako je otkad znam za sebe. Ja sam tu noć uoči svadbe klanjao dva rekata i zaplakao na sedždi tražeći od Allaha samo da bude ono čime je On zadovoljan, da ne bude ono Å¡to je on prokleo. I kad sam se probudio, dolazi mi mama i kaže neÅ¡to u smislu: âSluÅ¡aj ti, sad si nam ovo uradio i nikad viÅ¡e! Nećemo svađe, samo ćemo ti sad to ispoÅ¡tovati i izbij sebi iz glave da ćeÅ¡ nam ti zapovijedati!â Allah je dao da se i nekoliko dana poslije svadbe alkohol nije pio i da niko nije nazdravljao radi moje ženidbe. DoÅ¡le su komÅ¡ije i neka familija i niko nije okusio ni trunke alkohola. Subhanallah! Koja blagodat, zar ne?!â

â Druga situacija jeste kada sam se od iste te supruge rastao zbog vjere, jer ona nije prakticirala vjeru i doÅ¡lo je do problema. Tada sam radio u Egiptu, dobio sam posao niotkud, odjednom, samo sam dobio neÅ¡to kao poziv da idem i otiÅ¡ao sam. Razveo sam se od supruge i, kao Å¡to sam rekao, nije proÅ¡lo ni mjesec dana, a ja sam bio u Egiptu. Å ejtan me nagovarao pa sam tu i tamo pogledao njen profil na kojem sam vidio da se odala uživanju na dunjaluku. Malo sam bio shrvan. U tom kratkom vremenu ona je počela vezu sa drugim i to druge vjere i kad sam vidio slike i da razmjenjuju riječi ljubavi, to me, tako mi Allaha, slomilo.

Ne znam da sam ikada u životu osjetio takvu bol, bio sam u takvom stanju, kao Å¡to se kod nas kaže âživ u zemlju ne ideâ. Sav sam se tresao od nervoze: ja u Egiptu, ona u Evropi i zbog udaljenosti niÅ¡ta ne mogu učiniti. Ta bol ne može se opisati: volio sam je i planirao sam sve u životu s njom. Plakao sam tu noć dosta i vjerujte mi da ni sada ne mogu opisati taj osjećaj očaja, ali već prije toga sam naÅ¡ao na nekoj od islamskih stranica Junusovu, alejhis-selam, dovu i niÅ¡ta mi drugo nije ostalo, samo moj Gospodar i da Mu se obratim. Tako mi UzviÅ¡enog Allaha, proučio sam na sedždi: âLa ilahe illa ente, subhaneke, inni kuntu minez-zalimin! â Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, ja sam se zaista ogrijeÅ¡io prema sebi!â, i zaspao shrvan slomljen, izgubljenâ¦

Probudio sam se kao nova osoba, kao da nisam bio jaâ¦ ne mogu opisati taj osjećaj sreće koji svaki dan osjećam, taj prelijepi osjećaj zadovoljstva, i od toga dana pa do danas ni sekundu nisam osjetio veliku tugu, elhamdulullah. A sto se te žene tiče, da je Allah uputi! Kada danas o tome razmiÅ¡ljam, pomislim: Da li je moguće zaspati u suzama, slomljen kao nikada u životu, a probuditi se sretan da nemaÅ¡ pojma. Nisam ja to tek tako ostavio i rekao: âEvo, od danas neću o tebi misliti i nastavit ću dalje. Nisam, tako mi Allaha, samo sam dovu uputio i desilo se! Ona mi je bila neÅ¡to kao sve u životu i izgubio sam je, ali sam dobio puno viÅ¡e. Subhanallah, zbilja svaki od nas muslimana ima neÅ¡to prelijepo, a to su sedžda, namaz i Kurâan i dova.

Dragi moji, dovite svome Gospodaru i nećete ostati nesretni!

Brat A. M.