Zemlja nam je mihrab naš
| 28 Maj 2021
PiÅ¡e: Mustafa Bećirović
Nazva me muftija goraždanski prije par dana i reče da je sutra navečer Lejletu-l-Berat i da bismo se trebali okupiti u džematu Grivin, kod Rudog, da malo zikrimo na zemlji: imami, sabornici i predsjednici.
Ja sam ponio svu opremu: sedžadu, tespih i bijelu kapu. Dok prolazimo kanjon rijeke Lim, Å¡utim i gledam stjenovite masive kako dodiruju nebo i naumpadaju mi ajeti: "Pa zaÅ¡to ne pogledaju kamile kako su stvorene, i nebesa kako su dignuta, i planine kako su stamene i zemlju kako je prostrta?!"
U Å¡utnji čujem crvkutanje duÅ¡e u radosnom poju istigfara, kao ptica Å¡to su je pustili iz krletke. Ovo je Božija zemlja po kojoj hodam i izgovaram riječi "Tobe Jarabi".
Umjesto uobičajenog transparenta dobrodoÅ¡lice kojim se obilježava svečanost otvaranja džamije, mevluda i drugih vjerskih svečanosti, na ulazu iskrčene vakufske zemlje stoji stih iz mevluda:
"Zemlja nije vječna, kratko živi tijelo,
Bijeli ćefin čeka smrtničko odijelo.
Kad u carstvo vječno treba da se ide
Ostaviti treba sve Å¡to oči vide."
Umjesto ahmedija, odijela i kravata, ugledah ljude sa lopatama, krampama, grabljama i vilama. Začuh pjesmu "zemljo moja volio te ne bih, da se nisam rodio u tebi".
Muftija nas poreda u safove po pravilima distance, naslonjen na motiku, održa govor:
"Braćo, ovo je zemlja jedne nane i dede koji su je uvakufili Zajednici. Džamijski mihrab znači mjesto gdje ratujemo sa sobom pred Bogom. Danas nam je ova zemlja mihrab gdje ćemo ratovati sa sobom sađenjem voćki. Ja ne znam ni nanu ni dedu koji su ovo poklonili, ali ne mogu ih na Danu sudnjem pogledati u lice ako njihov poklon islamu ne oplodimo i ne zalijemo znojem. Dosad smo posadili 400 voćki, danas 200.
Ovi koji su doÅ¡li iz 'sarajevskog blata' danas su sa nama na čistoj zemlji, na krilu majke svoje. Kad posadimo sadnice oraha i očistimo zaraslu travu, mi ćemo čeÅ¡ljati kosu naÅ¡e majke, okupati je, obući joj kat, staviti joj Å¡amiju i spustiti glavu na njeno krilo. Na njenom krilu gladni nećemo biti. Abdestom ćemo čistiti zemlju i rane joj zavijati. Meleki će se spustiti na ovu zemlju na kojoj se sada uspravljamo da je dlanovima dotaknu i tejemum uzmu. Nemojmo braćo zaboraviti da su Allahove vojske na nebesima i na ovoj zemlji na kojoj stojimo.
Pogledajmo u ove planine i smanjimo umiÅ¡ljene veličine. Mi nikada nećemo savladati 'uspon-akabu' u nama dok se valjamo u blatu nemorala. Pogledajte kako smo iskrčili ovo brdo koje je bilo zarasla nedodžija.
Eh, to je primjer kako trebamo krčiti zablude iz svojih života. Braćo moja, smrt u ruci nosi pjeÅ¡čani sat i svako zrno koje sipi, to su zrna naÅ¡eg vremena na ovom svijetu. JoÅ¡ jednom pogledajmo dokle nam ljudska visina doseže među ovim stjenovitim gromadama koje dodiruju nebo.
Mi smo samo u jednom slučaju veći od ovih planinskih vrhova, a to je ako se smanjimo i spustimo do nevoljnika i siromaha, do Å¡ehida i vakifa; tada ćemo vrhovima srca dodirivati blizine ArÅ¡a. To su blizine s Gospodarom čije postojanje čujemo u Å¡umu ove zelene rijeke Lim. Molimo Gospodara da sa naÅ¡ih srca ovom čistom zemljom očisti blato naÅ¡ih zabluda."
Komentari (0)
Prikaži/Sakrij komentare
Prikaži/Sakrij formu za unos
