Hutba o vakufu
| 20 April 2017
“Hutba je pripremljena u povodu manifestacije “Dani vakufa u BiH” koja se svake godine održava u organizaciji Vakufske direkcije. Ovogodišnja, 7. manifestacija “Dani vakufa u BiH” bit će održana u periodu od 21. do 29. aprila u Sarajevu, Banjoj Luci, Bosanskoj Gradišci, Jajcu, Kiseljaku i Bužimu. Okosnicu ovogodišnje manifestacije činit će kulturno-obrazovni i vjerski sadržaji od kojih izdvajamo izložbu o vakufima, svečano otvaranje vakufskih objekta u Bosanskoj Gradišci, Bužimu i Kiseljaku, postavljanje kamena temeljca za ponovnu izgradnju Arnaudija džamije u Banjoj Luci, dodjelu plakete najistaknutijem vakifu, kao i brojne druge sadržaje.”
Cilj organiziranja manifestacije jeste ukazati na značaj i ulogu vakufa u historiji, na njihov sadašnji položaj i stanje, promovirati vakufe i nova uvakufljenja, doprinijeti procesu očuvanja, unaprjeđenja i povrata oduzete vakufske imovine”.
Vakuf – naš zalog za budućnost
Neka je hvala Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam na sve Njegove vjerovjesnike i poslanike, od Adema do Muhammeda, a.s.
Poštovana braćo i sestre!
Dana 26. redžeba, 1438. h.g./23. aprila 2017. godine, prema Takvimu Rijaseta IZ-e u BiH, pripadnici IZ-e u BiH obilježavaju mubarek noć, Lejletu-l-miradž i dan vakifa. Ova hutba posvećena je vakufu i vakifima.
بِسْمِ اللَّـهِ الرَّحْمَـٰنِ الرَّحِيمِ
لَن تَنَالُوا الْبِرَّ حَتَّىٰ تُنفِقُوا مِمَّا تُحِبُّونَ ۚ وَمَا تُنفِقُوا مِن شَيْءٍ فَإِنَّ اللَّـهَ بِهِ عَلِيمٌ
Nećete polučiti dobra i nagrade dok ne žrtvujete što volite (imetak). Sve što budete žrtvovali, to sve Bog zna. (Ali Imran, 92, Pandža, Čaušević).
Ovaj kur'anski ajet, prema konsenzusu muslimanske uleme, odnosi se upravo na uvakufljenje, a nakon njegovog objavljivanja među ashabima Poslanika Muhammeda, a.s., započelo je natjecanje u dobru. Oni su počeli uvakufljavati svoj imetak govoreći Poslaniku, a.s: ''Allahov Poslaniče, ta i ta njiva ili parcela je meni najdraža, uzmi je i stavi je muslimanima na raspolaganje''! I sam Muhammed, a.s, je bodrio svoje ashabe da zasluže najveću nagradu. Često im je nudio da kupe Džennet, pozivajući one imućnije među njima da otkupe bunar za napajanje ljudi i stoke, da opreme vojsku koja kreće u pohod. I oni su se odazivali. U tom kontekstu je i Muhammed,a.s izrekao svoj poznati hadis: ''Kada čovjek umre, prestaju se bilježiti njegova dobra djela osim u tri slučaja: ako iza sebe ostavi trajnu sadaku (vakuf), znanje koje koristi ljudima ili odgojeno čeljade koje će u njegovo ime Allahu dovu činiti''.
Zanimljivo je u ovom kontekstu spomenuti 57. suru Kur’ana, El-Hadid. Pošto su neprijatelji islama namjeravali muslimane sabljom (silom) istrijebiti, objavljena je sura El-Hadid, što znači željezo. Uzvišeni Allah u prvih nekoliko ajeta podsjeća da je On gospodar nebesa i zemlje, da Njemu pripada sva vlast, da On sve zna, a zatim, slijedi nalog ili poziv:
''Vjerujte u Allaha i Poslanika njegova i udjeljujte od onoga što vam je dato na raspolaganje. Samo oni od vas koji budu dijelili i žrtvovali od imetka mogu se nadati uspjehu i zaslužiti nagradu''. (El-Hadid, 7)
Dakle, sami naziv sure nam sugerira čvrstoću i odlučnost, a zatim nas u sedmom ajetu Uzvišeni poziva da vjerujemo! Dakle, poziv je upućen nama koji često deklarativno jesmo vjernici, ali... Objašnjava nam i koje su odlike istinskog vjernika: Dijeljenje, uvakufljenje, od imetka zarad sticanja Allahovog zadovoljstva. Vakif je onaj koji svoj dio imetka trajno preda zajednici muslimana, da sa njime Allahova Riječ i Istina budu širene i potpomognute. Vakuf predajemo na korišćenje onima koji su primili na sebe obavezu da Allahovu Riječ i Istinu šire. U našim uslovima to su naši džemati, medžlisi, naša Islamska zajednica u BiH.
Allahov poslanik je upitan: “Kako će ljudi biti sakupljeni na dan sakupljanja - jevmul-hašru? Po dvoje na jednoj jahalici, po petero na jednoj jahalici, po desetoro na jednoj jahalici.” To su oni koji su škrtarili u trošenju imetka na Allahovom putu. Kao kad se dvojica, zbog nedostatka sredstava, dogovore da kupe zajedničko prevozno sredstvo. Zato se brate, potrudi da sa imetkom kojim te je Allah dž.š. darovao ne škrtariš i da ga trošiš na Allahovom putu ne bi li u ovim teškim okolnostima – jevmul hašru, imao svoju zasebnu jahalicu.
U teškoj i potpunoj tmini ''na dan sakupljanja – Hašra'' u kojoj oko ne vidi, muhsini (dobročinitelji) će imati svoja djela kao svjetiljku. To je Allahova dž.š. istina i obećanje koje samo slijepi ne vide i nevjeruju:“...na Dan kada budeš vidio kako se pred vjernicima i vjernicama, i s desne strane njihove, svjetlo njihovo bude kretalo: "Blago vama danas: džennetske bašče kroz koje teku rijeke u kojima ćete vječno boraviti - to je veliki uspjeh!"(El-Hadid, 12)
U jednom hadisu stoji: Nekima će biti data svjetlost veličine ogromnog brda koje će ispred njih kretati. Nekima će biti dato manje svjetlosti, poput palminog drveta. Nekima će biti dato i manje od toga, tako da će neki na kraju dobiti samo malo svjetlosti na nožnom prstu, koji će malo svijetliti, a malo biti ugašeno. Kada osvijetli toliko da može vidjeti svoju drugu nogu, on će malo krenuti naprijed, a kad se ugasi, on će zastati. Tako će prolaziti svako pomoću svoga svjetla.
Ovo je Ahiretska slika. Slika onoga što nas tamo čeka. Dunjalučka je nešto drukčija. Jedna narodna pjesma kaže: Bosno moja poharana... I zaista, Bosnu su harali i poharali, sa istoka i zapada. Ipak, ona se, prkosna i ponosna, nekako uspravlja kao ona trava o kojoj Tolstoj u romanu Hadži Murat govori. Kad je zgaziš, ona se opet nekim čudom uspravi. Žbun preko kojeg je prešao točak, a on se opet pridigao i stajao nakrivljen, ali ipak stajao. Baš kao da su mu otrgnuli jedan komad tijela, prosuli utrobu, otrgli ruku, iskopali oko. Ali, on ipak stoji i ne predaje se čovjeku koji je uništio svu njegovu braću oko njega. Tako su od Bosne i njezinih Bošnjaka kidali dio po dio, kidali jedan po jedan dio tijela. Ali, ona se uvijek uspravljala. Kao da dušmanima prkosi.
Jedan naš poznati znanstvenik, Hazim Muftić, pišući o značaju vakufskog zavještanja za islam i muslimane u BiH kaže: „Zamislimo makar i teoretski za jedan trenutak iskopčavanje vakufa iz organizacije IZ. Bolje rečeno, razmislimo o ideji da vakufa uopće nema, da ga je odjednom nestalo? Šta bi ostalo od naše vjerske organizacije? Ništa, savršeno ništa. Ne samo da ona više ne bi mogla ni časa funkcioniarti, nego ne bi više uopće postojala“. Tako kaže Hazim Muftić. Muslimanima je smišljeno kroz povijest oduzimana vakufska imovina s ciljem da se organizaciono i kadrovski dokrajči postojanje njihove islamske, a samim tim i njihove društveno-političke zajednice. Nestalo je vakufa kao pogonske ekonomske potpore. Ono što je danas od vakufa ostalo, ili nije moguće vratiti u vlasništvo Islamske zajednice zbog bahatosti i samih Bošnjaka, ili zbog Zakona o restituciji koji je na čekanju, a od kojeg se i ne može puno očekivati zbog poznatih prilika u našoj domovini. Pošto je vakuf naš jedini zalog za budućnost, jedini je izlaz u našem osnivanju novih vakufa odnosno oživljavanju već postojećih vakufa: Gazi Husrev-begovog, Gazi Isa-begovog, Turali-begovog, Behram-begovog, Karađoz-begovog, Elči Ibrahim-pašinog, Ferhat-pašinog... Ono što se uvakufi u ime Boga i s plemenitim ciljem jeste trajna sadaka koja neće prestati postojati sve dok je svijeta i vijeka. Nijedan od ovih vakufa nije pregazilo vrijeme. Neki od njih jesu bili umanjeni, uništeni, pregaženi kao onaj žbun koji smo pomenuli, ali neke njihove stabljike ostadoše prkositi vremenu, odnosno njihovim rušiteljima. I oživješe ponovo, i ponovo miruhom mirišu i plodove sočne daju. I u Kordobi i danas živi kordopska džamija, iako više u njoj muslimani ne klanjaju. Andalužani je i danas na španskom zovu la mesquita-što znači mesdžid ili džamija. To je u ime Boga sagrađeno i napravljeno i nema te sile koja će njegovu namjenu promijeniti.
Tako je i sa našim vakufima u Bosni. Njihove žiške još uvijek gore, čekaju svoje hajir sahibije, čekaju lučonoše, čekaju vas koji ćete time sebi osigurati oba svijeta: sigurnost i prosperitet svojoj djeci u svojoj domovini i nur-svijetlo koje će vas preko Sirat ćuprije sigurno prevesti. Mi nemamo alternative u Bosni: brinite se o sebi, kaže Kur'an. A ko će ako nećemo mi i kome ćemo ako nećemo sebi. Nemojte dopustiti da vam prođe život, a da ne ostavite trajnu sadaku, znanje koje će ljudima koristiti ili dobro odgojeno dijete. Ako možete sve troje postići, potrudite se, jer to je bolje. Radite vrijedno i marljivo, na halal način zaradite i više nego što je potrebno, a zatim višak od vaših svakodnevnih potreba udijelite u oživljavanje spomenutih vakufa koji su trajna sadaka, u kojima se stiče korisno znanje i u kojima se odgajaju ljudi.
