Akike na području medžlisa

Autor Senad | 27 Februar 2019

52970924 1250469488451638 6339598215406419968 n

52436922 2298698217121912 8424571646660050944 n

U zadnje vrijeme česte su pojave učenja Akike u džematima na području Medžlisa IZ Bosanska Gradiška što ranije nije to bio slučaj. U većim džematima gdje je pretežno više džematlija uvijek po rođenju djeteta, roditelji novorođenčeta pozovu lokalnog imama da obavi akiku. Za ovaj lijep običaj valja proučiti dole navedeni tekst u prilogu:

Za akiku važe propisi kurbana u pogledu starosne dobi, kurbana, nepostojanja mahane i podjele gdje je razlika u tome što se cijeli kurban dijeli I ništa se ne ostavlja za sebe, i pri klanju akike nije dozvoljeno udruživanje .
Akiku je najbolje obaviti sedmi dan po rođenju djeteta, ako se ne može onda 14, ili 21 ili kada čovjek bude u mogućnosti. Akika se sastoji od učenja ezana na desno uho i ikameta na lijevo ako to nije već ranije učinjeno, nadijevanje lijepog islamskog imena, klanja za muško dijete 2 kurbana, a za žensko 1 kurban, te brijanje ili šišanje glave dječaka ali ne i djevojčice te vaganje kosice i dijeljenje sadake na osnovu težine kose. Za tu priliku se pozove rodbina, komšije i prijatelji kako bi se zahvalili Allahu na nimetu života, te se počaste od onih kurbana koji su zaklani na ime akike.
Pogledajmo našu neislamsku tradiciju. Često možemo vidjeti kako kada se dijete rodi niko i ne spominje ni ezana ni ikameta. Niko ne spominje niti se pita kada akiku da obavi. Niko ne kolje kurbane. Ne saziva se rodbina kako bi zahvalili Allahu na nimetu što im je darovao još jedan mladi život, što im je podario zdravog sina ili kćerku kao da im je to dijete roda donijela a ne Allah koji ga je stvorio, uobličio, lik i dušu mu dao, skladnim ga učinio, razum mu podario, bez ikakve tjelesne ili fizičke mahane ga stvorio. Taj dan bi trebao da bude dan zahvale Allahu, dan kada se pokoravamo, a ne dan kada se griješi. Neki umjesto akike ne kolju kurbane nego traže da imaju pečenje ili meze. Neki umjesto akike prave zabave, pijanke ili kako ih još sve ne nazivaju. Umjesto da se spominje Allah tu se sve drugo spomene, a ne Allah dž.š. . Umjesto da se druže sa halalom na takvim proslavama često bude i majka svih zala prisutna, a gdje ima alkohola tu ima i šejtana.
Zatim jedan od nemuslimanskih običaja je vezan i za nadijevanje imena. Islam nam nalaže da našoj djeci nadijevamo lijepa imena sa lijepim značenjem, jer ćemo kako Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže biti dozivani na Sudnjem danu po našim imenima i imenima naših očeva.
Zamislimo kako je ružno kada vidimo npr. kako idu Muhammed i Fatima i vode kćerkicu Esmeraldu i sina Ronalda.
I kod nadijevanja imena smo se podobro odmakli od naše lijepe islamske tradicije, neki se povode za slavnim ličnostima, glumcima i glumicama, pjevačima i pjevačicama, fudbalerima, ovim i onim, a ne povode se za slavnim ličnostima iz naše islamske historije smatrajući da su ta imena nazadna, staromodna i da ne odgovaraju vremenu u kojem mi živimo.
Gdje će dijete da mi se zove Abdurrahman, ili Abdurrahim ili Salahuddin, ili Muaz ili Selman, ili Mustafa, ili Safija, ili Hatidža ili Rukija ili Fatima itd., tako neki rezonuju a da znaju za koga se vežu ova imena, da znaju njihova značenja, da imaju islamski ponos ne bi izmišljali kojekakva imena pa kada im se kaže da se njihovo ime ili ime njegovog djeteta ne nalazi ni u jednoj od knjiga sa islamskim imenima kažu: Ma hajde ba, to je ime međunarodno. Što znači da pripada svima i nije ničije.
Najljepša imena su Abdullah (Allahov rob) i Abdurrahman, (rob Milostivog) na što ukazuje hadis koji prenosi Muslim.
Ispravno je nadijevati i imena meleka, (Džebrail, Mikjail, Israfil, Malik, Ridvan), imena poslanika, (Nuh, Musa, Isa, Muhammed, Ibrahim, Sulejman) zatim ime Taha, Jasin...Dozvoljeno je nadijevanje više imena od jednog. Npr. Muhammed Ali. Dozvoljeno je davanje lijepih nadimaka kao što su nadimci ashaba, r. a., naprimjer Omer el-Faruk, Hamza Esedullah, Halid Sejfullah itd.
Haram je nadijevanje imena kojih je dostojan samo Allah, kao što su: Kuddus, Halik, Er-Rahman itd. Haram je davati imena otvorenih Allahovih neprijatelja i osoba koje su prezrene u islamu kao što su Iblis, Šejtan, Faraon, Ebu Džehl itd
Od pokuđenih imena Poslanik, s. a. v. s., zabranio je nadijevanje sljedecih imena: Jesar, (Kockar) Rebah, Nedžih i Efleh zato što ona mogu dovesti do vrijeđanja (psovanja). Prenosi se od Semre, r. a., da je Poslanik, s. a. v. s., rekao: "Ne nadijevajte dječaku imena Jesar, ni Rebah, ni Nedžih niti Efleh..." Pokuđeno je nadijevati ružna imena kao što su Zalim, (Nasilnik) Himar, (Magarac) Kulejb (Cukica) itd. Ibn-Hazm kaže: "Postoji saglasnost o zabrani davanja imena kojima se ukazuje na robovanje mimo Allahu, kao što su imena Abdul-Uzza, Abdu Hubel, Abdu Omer..."
Sunnet je promijeniti ružno ime. Muslim bilježi da je Poslanik, s. a. v. s., promijenio ime Asja u Džemila. Buharija i Muslim bilježe da je Poslanik, s. a. v. s., promijenio ime Berra u ime Zejneb, a to je bila Zejneb bint-Džahš.
Najčudnije je što i dan danas ima onih koji listaju knjige sa islamskim imenima i opet pored svega toga izaberu ime koje nigdje ne postoji ili unakaze lijepo islamske ime doodvajaući ili oduzimajući neko slovo tako da to ime gubi svoje lijepo značenje. Npr. umjesto Emir postane Edmir, umjesto Halida postane Alida...
Ime dosta govori o čovjeku, govori o njemu ko je on, kojoj vjeri pripada, kojem narodu, čak i samo značenje određenog imena nam govori o njegovim krateristikama, zato gledajmo da našoj djeci nadijevamo lijepa islamska imena kojih se nećemo ni mi ni oni stidjeti ni na ovom ni na budućem svijetu.
Jedna od stvari o kojima bi trebali strogo da povedemo računa jeste islamski način sklapanja braka i život u okrilju islama.
Naime islamska praksa je da se svaki brak kruniše vjenčanjem jer islam ne dozvoljava da se živi vanbračnim životom. Svaki onaj brak koji nije potvrđen ili od strane matičara koji je sproveo gradsko vjenčanje ili od strane imama koji je sproveo šeriatsko vjenčanje je po islamu nevažeći i djeca koja se rode u takvom braku se tretiraju kao vanbračna djeca.
Islam traži od muslimana i muslimanki da vode računa o tome s kim će da prožive svoj život. Zato je potrebno prije samog sklapanja braka i prije izbora svog budućeg bračnog druga uzeti u obzir mjerila koja je islam odredio, a ne mjerila kojekavih serija, filmova ili romana.
Naš Poslanik s.a.v.s., je rekao:
«Ženu udaju 4 stvari: Njena ljepota, njen imetak, njeno porijeklo i njena vjera. A ti gledaj da uzmeš onu koja je vjernica i zadobićeš sa njom svaki hajr.»
Pogledajmo današnju mlade, šta im je mjerilo pri izboru bračnog druga, da li je vjera na prvom mjestu ili je to ljepota, ili se možda zažmiri na jedno a neki i na oba oka pa kažu: Ma nije bitno što nije lijep ili što nije lijepa važno je da je bogata.
Gdje su primjeri Džulejbibove supruge, djevojke koja je prihvatila da se uda za onoga kog je Poslanik s.a.v.s., predložio. Naime kada se Džulejbib požalio Poslaniku a.s., da se ni jedna djevojka neće da uda za njega Poslanik mu reče otiđi tom i tom čovjeku i reci da je Poslanik rekao da mi date vašu kćerku. Džulejbib je otišao i prenio im ono što mu je Poslanik rekao. Čovjek je ušao u kuću i počeo se dogovarati sa ženom. Džulejbib je bio izuzetno niskog rasta i bio je u potpunosti crn. Djevojka je čula šta je Džulejbib rekao, a čula je i kako se njeni roditelji protive toj udaji, pa je izašla pred njih i rekla: Ako je to Poslanik a.s., rekao onda ja tražim da me udate za Džulejbiba.
Subhanallah koja odlučnost, i koja pokornost Allahovu Poslaniku.
Da li je slučaj naših sinova i kćeri ovakav ? Da li se slušaju savjeti i preporuke roditelja ? Da li se roditelji uopšte pitaju za dozvolu ?
Nikada nije bilo tako teško se hajirli udati ili oženiti kao što je to u današnje vrijeme. Nije hajr naći djevojku ili momka da su lijepi a da nemaju imana, da ne klanjaju, da ne poste itd. Nije hajr naći djevojku ili momka da su bogati a da ne znaju ni Kulhuvallah proučiti. Oni koji uzmu za mjerilo bogatstvo ono će proći, koji uzmu ljepotu ona će izblijediti, jedino što ostaje i od čega čovjek ima koristi i na ovom i na budućem svijetu jeste iman. Kuća koja odiše imanom odiše srećom, zadovoljstvom, ljubavlju i spokojom. Kuća u kojoj se uči Kur‘an sjaji stanovnicima nebesa kao što nama sjaje zvijezde na nebu.