Poučna priča

Autor Senad | 20 Januar 2020

 

Ponirao je u duboka razmiÅ¡ljanja tražeći u svakoj pojavi neko dublje unutraÅ¡nje značenje. Znao je razmiÅ¡ljati i o metafizičkim stvarima i sa radoÅ¡ću upadati u duboke razgovore i mudrovanja čak sa znanijim i učenijim od sebe. Uvažavali su njegovo miÅ¡ljenje, iskrice mudrosti i izjave koje su ga postavljale u red onih koji poznaju pravo stanje stvari i pojava. Neki su za njega čak smatrali da vidi i iza zastora pojavnog svijeta i da u stvari odatle uzima neiscrpna znanja, posebna rjeÅ¡enja i pristupe životu. U čemu je mudrost? – često se pitao. Može li to biti realizacija nemogućeg ili jednostavno prihvatanje mogućeg, realnog i objektivnog. To je želio isprobati i to na jedan čudan i nesvakidaÅ¡nji način. Odlučio je mudrac da pripitomi zmiju. Smislio je on tako da bi prvo trebao navići zmiju na svoje prisustvo. Tako je i uradio; držao je mudrac zmiju u kavezu redovno je hraneći.

Å arena i za njegovo oko lijepa životinja se već uveliko navikla na ruku koja je hrani, tako da je poslije nekog vremena znala reagovati na samu pojavu mudraca koji je polahko, studiozno i sa strpljivoÅ¡ću kakvu samo mudrost i iskustvo poklanjaju, prilazio zmiji. ProÅ¡le su mjeseci i godine. Smatrao je mudrac da njegov plan već uspijeva; pripitomiti jednu takvu opaku životinju koja mu je skoro postala prijatelj. Čak je mudrac znao i pričati zmiji dok bi posmatrao kako se hrani ili odmara sklupčana u uglu kaveza gledajući mudraca nekim drugim pogledom nego Å¡to je to bilo prve godine. Tepao je zmiji nježne riječi kao; „ljepotice moja“ „duÅ¡o moja“… i Å¡ta joÅ¡ sve ne, uvjeren da ona to može razumjeti. Posebno je razmiÅ¡ljao o tome kako ona može shvatiti njegovu lijepu namjeru.

Poslije nekog vremena za njega zmija viÅ¡e nije bila otrovnica, već ostvarenje svih snova jednog mudraca, skoro kao čuveni kamen mudrosti. Znao je da u pravoj prirodi zmije nije prijateljsko ponaÅ¡anje i počeo je vjerovati kako ipak tu svoju loÅ¡u i zlu prirodu zmija može potisnuti zbog viÅ¡eg cilja; prijateljstva, dobrote i ljubavi. Posljednji test je trebao biti da zmija jede iz njegove ruke. To je za njega značilo da nije nemoguće promijeniti prirodu stvari i tok sudbinskog određenja naravi svim bićima.

Posljednji put mudrac je otvorio kavez i pružio posljednji zalogaj zmiji. Ona je priÅ¡la mudracu i krenula prema ruci čovjeka koji je držao komadić mesa. Zmija je velikom brzinom i neočekivano ujela mudraca za ruku i onda zgrabila svoj komad mesa i vratila se u sigurni ćoÅ¡ak svog staniÅ¡ta u kavezu.

A Å¡ta je bilo sa mudracem?

Od tog dana kažu, mudrac viÅ¡e nije bio mudrac već – mrtvac.

Autor: Admir Delalić

Komentari (0)

Prikaži/Sakrij komentare

Napišite komentar

Prikaži/Sakrij formu za unos

Morate biti prijavljeni da biste mogli poslati komentar. Molimo, registrujte se ukoliko nemate već otvoren korisnički nalog.