Aktuelna hutba

Autor Senad | 30 April 2020

„Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha nikome! (Sura El-Džinn, 18)

„A, znaj, sa svakom teÅ¡koćom dolazi olakÅ¡anje,

Uistnu, sa svakom teÅ¡koćom dolazi olakÅ¡anje,

Zato, kada budeÅ¡ oslobođen (nevolje), molitvi se predaj,

I samo se Gospodaru svome obraćaj!“ (El-InÅ¡irah, 4-8)

Draga braćo i sestre,

Mubarek mjesec ramazan dočekali smo ove godine u drugačijem ambijentu. Pandemija koronavirusa blokirala je cijeli svijet, zatvorila brojne državne granice, gradove, preduzeća, Å¡kole, tržnice. Slike koje smo u proteklom periodu gledali bile su sablasne i tužne, ulice su bile puste a ljudi u čudu i uplaÅ¡eni. Za nas su posebno tužni prizori zatvorenih džamija. Iako će ova kriza ostaviti iza sebe određene druÅ¡tvene posljedice i po nekim predviđanjima rezultirati znatnim gubicima, u svemu ovome krije se i određeno dobro. Neka dobra ne možemo odmah vidjeti, dok su pojedina jasna i očigledna.

Očigledno je da su naÅ¡i domovi u vrijeme pandemije bili najsigurnija mjesta za nas i naÅ¡e porodice, ako se u njima obavljao namaz i učio Kur'an. Osvjedočili smo se da su naÅ¡i domovi naÅ¡e lađe spasa, koje nam pružaju utočiÅ¡te i izlaz iz svih opasnosti.

Također, spoznali smo da je naÅ¡a sreća i bogatstvo u naÅ¡im kućama i u naÅ¡im porodicama. Onaj ko to nije spoznao, ko u svom domu nije pronaÅ¡ao svoju sreću, neće je pronaći nigdje drugo. Također, onaj ko ne vidi kod svojih roditelja, supružnika i djece svoje bogatstvo, taj je stvari gubitnik i nesretnik. Taj nikada i nigdje na dunjaluku neće pronaći svoj mir.

S dolaskom mubarek ramazana osjetili smo kako se u naÅ¡e kuće spuÅ¡ta berićet i smirenost. Jasni znakovi ove ramazanske blagodati su međusobno poÅ¡tivanje, odgovornost, ozbiljnost i neophodni mir u naÅ¡im kućama, porodicama i džematima.

Iako je post jedan od težih propisa naÅ¡e vjere, očigledno je kako se kod vjernika u ovim dugim danima javlja posebna snaga i izdržljivost. Očigledno je da nas ramazan sa svojim ibadetima priprema za buduće dionice u naÅ¡im životima, neke testove, koji su pred nama, uz Božiju pomoć i za naÅ¡e pojedinačne ali i kolektivne pobjede.

Draga braćo i sestre,

U ovom ramazanu obilježavamo i Dan džamija. Sedmog maja 1993. godine u ranim jutarnjim satima sruÅ¡ena je Ferhadija džamiju u Banja Luci, te je stoga ovaj dan prihvaćen kao Dan džamija. Na ovaj dan sjećamo se svih poruÅ¡enih džamija, mesdžida i vjerskih objekata tokom nedavne agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Na područjima koja su kontrolisali Vojska Republike Srpske i Hrvatsko vijeće obrane džamije su planski i sistemski ruÅ¡ene. U tom neciviliziranom i ruÅ¡ilačkom pohodu uniÅ¡teno je i oÅ¡tećeno viÅ¡e od 80% džamija i vjerskih objekata. Brojne bosanske džamije bili su spomenici nulte kategorije, pod zaÅ¡titom države i UNESCA, kao Å¡to su Aladža-džamija u Foči, Ferhadija i Arnaudija u Banja Luci, Sinan-paÅ¡ina džamija u Čajniču, Å iÅ¡man Ibrahim-paÅ¡ina džamija u Počitelju i dr. Nerijetko su sa ostacima poruÅ¡enih džamija zakopavana i tijela ubijenih BoÅ¡njaka. U zajedničke grobnice ukopavani su ubijeni BoÅ¡njaci i njihove džamije. Bila su to teÅ¡ka vremena, kada se naÅ¡ narod suočavao s teÅ¡kim iskuÅ¡enjima agresije i genocida.

Draga braćo i sestre,

Ponovnom izgradnjom svih naÅ¡ih poruÅ¡enih džamija, po ko zna koji put, podigli su se i obnovili i naÅ¡i džemati, a naÅ¡ narod se uspravio i ojačao.

U vremenima teÅ¡kih iskuÅ¡enja i trauma, ljudi su tražili utjehu i snagu u džamijskom okrilju. Okupljali su se ispred mihraba, koji su uglavnom postavljani na bedemima naÅ¡e domovine, na važnim tačkama i mjestima. U njima su bili naÅ¡i autoriteti, jedan korak ispred džemata, a koje su naÅ¡i ljudi slijedili i sluÅ¡ali. Stoga, naÅ¡e postojanje i naÅ¡ opstanak vezan je za naÅ¡e mihrabe i džamije.

Džamije su simboli naÅ¡e slobode. Stoljećima su nas oslobađale i u nama čuvale važan osjećaj slobode. Bili smo slobodni i dostojanstveni u povijesti onoliko koliko smo u džamije ulazili i u njima se na sedždu Jednom Bogu spuÅ¡tali. Također, džamije su mjesta koja čuvaju sve naÅ¡e vrijednosti, tradiciju, autoritete, osvježavaju naÅ¡a sjećanja. Džamije nas povezuju i sa svim prethodnim generacijama, čestitim ljudima, vakifima, imamima, hafizima, mujezinima i gazijama.

U džamijama se učimo redu, poÅ¡tivanju starijih, sluÅ¡anju učenih, samilosti prema mlađima. U džamijama preuzimamo svoje obaveze i shvatamo svoju ulogu. U džamijama spoznajemo svog Stvoritelja. Kao takva, džamija je i simbol naÅ¡e zrelosti.

Stoga, čuvajmo naÅ¡e džamije. NaÅ¡ odnos prema džamijama, u mnogome će odrediti i naÅ¡e stanje i položaj. Također, čuvajmo i sve ukrase naÅ¡ih džamija. Čuvajmo sve džamijske običaje, tradicionalne mevlude, tevhide i zikrove, dječije hatma dove, itikafe, mukabele, ikrar dove, i mnoge druge lijepe adete i ukrase.

Draga braćo i sestre,

Tokom aktuelne pandemije u naÅ¡im džamijama svakodnevno se uče ezani, salavati, obavljaju namazi, uče mukabele. Džematski odbori se brinu o džamijama, uređuju ih i pripremaju. Stoga, radujmo se naÅ¡em ponovnom okupljanju u naÅ¡im džamijama. NaÅ¡ žal i potreba za džamijom u vremenu ovog iskuÅ¡enja jasna je potvrda pripadnosti i znak čiste vjere.

Budimo prave sahibije svoga vatana. Tražimo sve Allahove znakove, sve čuvare i ljepote ove zemlje. Ta svijest budi duboko poÅ¡tivanje. Tada se vjera u srcu smiruje a u djelu upotpunjuje.

Molimo dragog Boga da ukabuli naše ibadete, naše namaze, post, zekat i druga dobra djela. Molimo dragog Boga da se smiluje našim umrlima, a našoj djeci da podari selameta.

Molim dragog Boga da naÅ¡e džamije budu svjedok za nas a ne protiv nas i naÅ¡ih porodica.

Abdulgafar Velić,