Hutba o REDŽEBU
| 09 Juni 2011
Mjesec redžeb posjeduje svetost koja bi uvažavana i poštivana i u predislamskome preiodu, u periodu neznanja (džahilijet). Allah uzvišeni usadio je u srca ljudi svijest o svetosti ovoga mjeseca. Iako neupućeni, predislamski Arapi osjećali su posebnost ovoga i druga tri sveta mjeseca. Premda imaše iskrivljenu predodžbu o Allahovoj egzistenciji i manifestiranju, osjećaše da postoje neke granice koje niko ne smije prelaziti. Jedna od tih granica nalagala je proizvođenje i očuvanje, u trajanju od 29 ili 30 dana, zatišja u kojemu se »nije smio čuti zvuk željeza, gvožđa, čak ni ako ga proizvodiše halatke.« El-Bejheki bilježi slijedeće riječi hazreti Aiše: »Redžeb je Allahov mjesec. Nazvan je Mjesecom zatišja (el-Esamm). U vrijeme džahilijeta (perioda prije islama) kada bi nastupio mjesec redžeba džahili bi ostavljali svoje oružje. Ljudi bi bili sigurni, sigurni bi bili putevi i sve dok ne bi ovaj mjesec prošao ljudi se ne bi plašili jedni drugih.« Nazvan je el-Esam jer se u tome mjesecu ne čuje zvuk predmeta, halatki, naparavljenih od željeza, gvožđa. Naziva se još i Munsilulesinneti (pravilno je i Mensalulesinneti) – Odvajanje strijele od luka -jer bi u tome mjesecu vadili strijele iz lukova. Vjeronavjestitelj, alejhisselam, nazvao ga je Allahovim mjesecom (Šehrullah) tj. Mjesecom Allahovih ljudi. (Kurtubi, VI tom, uz tumačenje 97. ajeta sure Trpeza) Allah uzvišeni dao je da se za ovaj sveti mjesec veže jedan iznimno važan kako povijesni tako i hieropovijesni događaj.
Riječ je o promjeni smjera okretanja muslimana. Kao što je poznato, u prvo vrijeme poslanstva posljednjega Allahovoga poslanika Muhammeda, alejhisselam, muslimani su se okretali u smjeru Jerusalema, u smjeru Bejtul-Makdisa. Poslanik, alejhisselam, duboko u sebi ćutao je pritisak duše koji ga nagoniše često pogledati u smjeru Kabe. Kaba bijaše ispunjena kumirima (idolima) ali Poslanik, alejhisselam, težio je onome unutarnjemu – smislu postojanja Kabe, onome što ona simbolizira: jednosti i jedinstvenosti Allaha, Uzvišenoga. Nakon činjena Hidžre, privremenoga napuštanja Mekke uslijed pritisaka idolopoklonika i maltretiranja muslimana, Poslanik, alejhisselam, obavljajući namaz sa prognanim muslimanima Mekke i domaćinima iz Medine, i dalje se okretao prema Bejtul-Makdisu. Ipak, njegovo srce i dalje ga natjerivaše često pogledati u smjeru Kabe. Tada stiže Objava: “Mi vidimo okretanje lica tvoga prema nebu! I Mi ćemo tebe, sigurno, okrenuti prema Kibli za kojom čezneš! Zato okreni lice svoje prema Hramu Svetome! I ma gdje god bili, okrenite svoja lica spram njega!” (Kur›an, sura Krava, ajet 144.) Bilo je to u mjesecu redžebu. Buhari bilježi da je naredba o promjeni došla nakon 16 ili 17 mjeseci življenja u Medini poslije činjenja Hidžre. »Darekutni prenosi slijedeće riječi od el-Bera›a: ‹Klanjali smo sa Poslanikom, a.s., nakon dolaska u Medinu 16 mjeseci prema Bejtul-Makdisu. Potom Allah ‹sazna› želju Svoga Poslanika, pa bi objavljeno: Mi vidimo okretanje lica tvoga prema nebu.› U ovome je rivajetu, dakle, naglašeno da se radi o periodu od 16 mjeseci, bez sumnje. Malik prenosi od Jahje, ovaj od Ibn Seida, a on od Seid ibn el-Musejjeba da je promjena kible bila dva mjeseca prije bitke na Bedru. Premda neki učenjaci osporavaju, dobar dio muslimanskih učitelja smatra da je za mjesec redžeb vezana i sudbina Nuhovoga, alejhisselam, naroda, odnosno spas Nuha, alejhisselam, i jednoga dijela njegove porodice od Potopa.
2. Post u mjesecu redžebu Općenito o postu hazreti Pejgambera, alejhisselam, u mjesecu redžebu, govori nam hadis koji bilježe Buharija, Muslim, Ebu Davud i Tirmizi, a prenosi Osman ibn Hakim: »Pitao sam Se›id ibn Džubejra o postu mjeseca redžeba, upravo je i bio mjesec redžeb kada ga ovo upitah. On reče: ‹Čuo sam od Ibn ‹Abbasa, radijallahuanhuma, kako kaže: - Allahov Poslanik, alejhisselam, postio bi toliko da bismo haman rekli da neće nikako prekidati, a toliko je prekidao post da bismo haman rekli da neće ni postiti.-›« Što se tiče konkretnih stvari, et-Taberani bilježi hadis prenoseći ga od Se›id ibn Ebi Rašid, hadis je merfu (vezan za Poslanika, alejhisselam), a koji glasi: ‹Ko isposti jedan dan mjeseca redžeba kao da je ispostio kompletnu godinu. Ko isposti sedam dana ovoga mjeseca zatvorit će se od njega vrata Džehennema. Ko isposti osam dana mjeseca redžeba otvorit će mu se osam vrata Dženneta, a ko isposti deset dana štagod od Allaha zaišće dat će mu. Ko isposti petnaest dana ovoga mjeseca dozvat će ga glasnik s neba: -Oprošteno ti je ono što je bilo kao i buduća djela!- Ko poveća (broj ispostenih dana u ovome mjesecu) Allah će mu povećati (naknadu).›
| »Redžeb je silan mjesec. Allah u njemu uvećava dobra djela. Ko isposti jedan dan mjeseca redžeba kao da je ispostio kompletnu godinu. Ko isposti sedam dana ovoga mjeseca pred njim će se zatvoriti sedam vrata Džehennema. Ko od ovoga mjeseca isposti deset dana, štagod od Allah zatraži bit će mu dato. Ko isposti petnaest dana ovoga mjeseca, dozvat će ga glasnik s neba: ‹Oprošteno ti je što je bilo, također i buduća djela!› Ko poveća – Allah će njemu (naknadu) povećati. U mjesecu redžebu Allah je dao da Nuh plovi lađom. Nuh, alejhisselam, postio je mjesec redžeb i naredio onima koji bijahu s njim taj dan da poste. Plovili su na lađi 6 mjeseci, zadnji dan plovidbe bio je Dan ašure. Na Dan ašure Allah je razdvojio more Izraelićanima, na taj dan oprostio je Ademu, alejhisselam, i gradu hazreti Junusa, alejhisselam. Na taj dan rođen je hazreti Ibrahim, alejhisselam.« (Biježi et- Taberani, prenoseći od Se’id ibn Ebi Rašida) |
3. Namaz Noći začeća (Salatu Lejletir-regaib) »Prenosi se od Poslanika, alejhisselam, da je rekao: ‹Ko isposti prvu petinu mjeseca redžeba a zatim klanja između jacijskoga namaza i duboke noći 12 rekata, predavajući selam na svaka dva. Na svakome rekatu uči suru Fatiha jednom, suru Kadr (Inna enzelnahu fi Lejletil-Kadri) i suru Ihlas (Kulhuvallahu ehad) 12 puta. Nakon što završi namaz na mene donese 70 salavata govoreći: -Allahumme salli ‹ala Muhammedin en-Nebijjil-Umijji ve ‹ala Alihi (Allahu moj, blagoslovi Muhammeda, vjeronavjestitelja, umijja, i njegovu Porodicu)-, a nakon toga učini sedždu i na njoj rekne 70 puta Subbuhun Kuddusun Rabbul-Melaiketi ver-Ruhi (O, Slavljeni, Sveti, Gospodaru meleka i Duha); potom podigne glavu sa sedžde (vrati se na sjedenje) i izgovori 70 puta Rabbigfir verham ve tedžavez ‹amma ta›lemu Inneke Entel-E›azzul-Ekrem (Gospodaru, oprosti, smiluj se, pređi preko onoga /lošega/ što znaš /da sam uradio/, uistinu si ti Najsilniji i Najplemenitiji), potom ponovno učini sedždu i izgovori ono što je izgovorio na prvoj sedždi (Subbuhun Kuddusun Rabbul-Melaiketi ver- Ruhi) i još dok je na njoj zatraži ono što hoće (za čim ima potrebu) – bit će mu ispunjeno.« »Poslanik, alejhisselam, rekao je: ‹Kogod klanja ovaj namaz Allah uzvišeni oprostit će mu sve grijehe makar ih bilo koliko pjene u moru, kamena u pijesku, koliko su teške planine i koliko je lišća na drvetu. Na Sudnjemu danu moći će se zauzeti za 700 članova svoje kuće koje čeka Vatra.«
4. Fadileti (koristi) mjeseca redžeba Ibn Abbas veli: »Kod Allaha postoji Levhi Mahfuz veličine pet stotina godina hoda, od najbjeljega biserja. Obje korice su joj od crvenih merdžana. Svakoga dana Allah na nju pogleda tri stotine i šezdeset puta, potvrđujući ono što hoće i brišući ono što hoće.« (Kurtubi, tom IX, uz tumačenje 41. ajeta sure Hud) »Povećajte učenje istigfara u mjesecu redžebu jer tada svakoga sahata Allah oslobađa od Vatre. Kod Allaha postoje gradovi u koje će ući samo oni koji su postili mjesec redžeba. « (Bilježi ed-Dejlemi, prenoseći od hazreti Alije) »Kada bi nastupio mjesec redžeb, Poslanik, alejhisselam, učio bi: ‹Allahumme, Barik lena fi redžeb ve ša›ban ve belligna ramadan. (Allahu moj, podari nam bereket /blagoslov/ u mjesecima redžebu i šabanu i podari nam mjesec ramazana)›. A kada bi bila noć uoči džume učio bi: ‹Hazihi lejletu gara› ve jevmu ezher (Ovo je noć velike ljubavi, a dan /koji slijedi/ najsjajniji je).›« (Bilježe el-Bejheki i Ibn Asakir, prenoseći od Enesa) »U Džennetu postoji rijeka, kažu da se zove redžeb, bjelja je od mlijeka i slađa od meda.
Ko isposti jedan dan mjeseca redžeba Allah uzvišeni napojit će ga vodom te rijeke.« (Bilježi el-Bejheki, prenoseći od Enesa) »U Džennetu postoji dvorac u kojega ulaze isključivo postači mjeseca redžeba.« (Bilježi Ibn Šahin, prenoseći od Enes ibn Malika) »Redžeb je silan mjesec. Allah u njemu uvećava dobra djela. Ko isposti jedan dan mjeseca redžeba kao da je ispostio kompletnu godinu. Ko isposti sedam dana ovoga mjeseca pred njim će se zatvoriti sedam vrata Džehennema. Ko od ovoga mjeseca isposti deset dana, štagod od Allah zatraži bit će mu dato. Ko isposti petnaest dana ovoga mjeseca, dozvat će ga glasnik s neba: ‹Oprošteno ti je što je bilo, također i buduća djela!› Ko poveća – Allah će njemu (naknadu) povećati. U mjesecu redžebu Allah je dao da Nuh plovi lađom. Nuh, alejhisselam, postio je mjesec redžeb i naredio onima koji bijahu s njim taj dan da poste. Plovili su na lađi 6 mjeseci, zadnji dan plovidbe bio je Dan ašure. Na Dan ašure Allah je razdvojio more Izraelićanima, na taj dan oprostio je Ademu, alejhisselam, i gradu hazreti Junusa, alejhisselam. Na taj dan rođen je hazreti Ibrahim, alejhisselam.« (Biježi et-Taberani, prenoseći od Se’id ibn Ebi Rašida).
