Aktuelna hutba
| 15 Septembar 2011
Insanski nemar
Danas ćemo govoriti na temu koja govori o insanskom nemaru, jer je primjetno da se čovjek zaboravlja i da postaje nemaran spram svojih osnovnih dužnosti. Za pomenutu temu sam se opredijelio u vremenu osjetnog nemara velikog broja ljudi, pa među njima i muslimana, koji tvrde da su od sljedbenika sunneta Poslanika s.a.v.s., a njihova djela to ne potvrđuju. Ljudi su nemarni u: ibadetima, obavezama prema široj i užoj zajednici, prema svojim porodicama, komšijama, rodbini i prijateljima, pa i prema samima sebi.
Kaže Allah dž.š. u 1. ajetu Sure El-Enbija: "Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni bezbrižni ne mare za to!" (Suretu El-Enbija: 1)
Kada malo bolje prostudiramo citirani ajet, vidjećemo da se naše današnje stanje odslikava u njemu, jer srljanje ljudi, a među njima i nas Bošnjaka je više nego očigledno. Ljudi su zabavljeni prolaznim dunjalučkim stvarima i pitanjima i sve manje imaju vremena za Allaha dž.š. i budući svijet. U toj svakodnevnoj trci, ljudi izgledaju kao da su radi dunjaluka stvoreni ili kao da će na njemu trajno ostati. Kada nešto rade, rade radi dunjaluka, ako razmišljaju opet to čine radi dunjaluka, ako vole vole radi dunjaluka, radi dunjaluka se prepiru, ratuju i sude, tako da su mnogi od njih spremni ostaviti namaz na račun bilo čega dunjalučkog, kao što su: sastanak, utakmica, serija, sijelo i tome slično. Svaka stvar i pitanje u islamu ima svoje mjesto, ali da li se smije obaveza prema Allahu dž.š. zapostaviti na račun nečega drugog?
Allah dž.š. govoreći o onima koji su nemarni, u 7. ajetu Sure Er-Rum, kaže:"Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni." (Suretur Er-Rum:7)
Allah dž.š. podsjeća ljude na to da oni nisu uzalud stvoreni, te na neminovni povratak Njemu, o čemu govore slijedeći ajeti Sure El-Mu’minun:
“Zar mislite da smo vas uzalud stvorili i da Nam se neće vratiti?”(115) “I neka je uzvišen Allah, Vladar istine, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog!”(116) “A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati i nevjernici ono što žele neće postići!”(117) “I reci: “Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!”(118) (Suretu El-Mu'minun: 115-118)
Prema citiranim ajetima, ljudi nisu stvoreni uzaludno i za njihovo ponašanje slijede: nagrada ili kazna. Oni se prema tome suštinski razlikuju od životinja, koje nemaju nikakve odgovornosti za ono što čine. Ljude čeka povratak njihovu Gospodaru, pred Kojim će položiti račune, za sva djela koja su činili.
Prenosi Ebu-Nu’ajm od Ibrahima ibn El-Harisa: "Poslao nas je Allahov Poslanik s.a.v.s., na jedan vojni pohod i naredio nam da učimo kad omrkemo i kad osvićemo: “Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti?” (Suretu El-Mu'minun: 115) Pa smo mi to učili, plijen izborili i zdravi i čitavi se vratili."
Ovaj uvaženi ashab nas podučava da kada bi svaki od nas ujutro i uveče učili citirani ajet, da bi sve naše poslove obavljali savjesno i odgovorno i da bi nam Allah dž.š. davao bereket u njima i to bi bio razlog nizanja naših uspjeha i postizanja konačne ahiretske nagrade.
Kaže Allah dž.š. u 36. ajetu Sure El-Kijame:
"Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti; da neće odgovarati?" (Suretu El-Kijame:36)
Uzvišeni Allah postavlja pitanje, čovjeku, tom sićušnom biću, koje je prihvatilo emanet na Zemlji, da li on misli da će biti tek tako ostavljen i puštan bez bilo kakve odgovornosti. To je ujedno podsjećanje čovjeku, da dobro pazi na svoje postupke i da u svakom momentu ima na umu da će za svako svoje djelo, pokret i riječ, biti pitan i na osnovu toga, nagrađen ili kažnjen. Pa zbog čega su ljudi i pored svega toga nemarni i neodgovorni u svojim životima?
Na Sudnjem danu će svaki čovjek naći svoja dobra i loša djela, što potvrđuje 30. ajet Sure Ali Imran:
"Onoga dana kad svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je učinio – poželjeće da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe podsjeća i Allah je milostiv prema Svojim robovima!" (Suretu Ali Imran: 30)
Allah Uzvišeni obavještava Svoje robove da On zna ono što oni tajno i javno čine i da mu ništa ne može promaći. Njegovo Znanje obuhvaća u svakoj situaciji i vremenu, nebesa i Zemlju i sve što je na njima i ne može mu izmaći ni koliko trun, niti manje od njega.
To je upozorenje robovima Njegovim da Ga se boje i imaju strahopoštovanje prema Njemu, kako ne bi učinili ono što je On zabranio.
Na Sudnji dan će biti doneseno pred roba svako njegovo djelo, bilo dobro ili zlo, pa ako bude dobro, obradovat će ga, a ako bude zlo, ožalostit će ga, pa će on poželjeti da nije njegovo, odnosno da bude daleko od njega. Uzvišeni Gospodar upozorava ljude na Svoju kaznu i ohrabruje Svoje robove da ne gube nadu u Allahovu dž.š. milost. On je milostiv prema Svojim stvorenjima, voli da oni budu na Njegovom Pravom putu i slijede Njegovoga Plemenitog, Poslanika s.a.v.s..
